Novi Kneževac – „ært” – promocija knjige Atile Černika
U Kulturnoj zoni Novog Kneževca je održala premijerna promocija knjige „ært” Atile Černika kao prateća manifestacija posthumne izložbe “Neko, negde, nekada” Emeše Černik, kojoj su prisustvovli i učesnici međunarodnog Tricikli festivala iz Kanjiže.
Takozvano vođenje kroz izložu Emeše Černik se sastojalo iz dva dela.U prvom delu je Robert Sabo Benke, kustos izložbe i umetnički direktor Kulturne zone govorio o umetničkoj porodici Černik, jer je otac Emeše Atila vizuelni umetnik i pesnik, majka Eržebet književnica , kritičarka i pedagoškina, Emeše je bila slikarka i performans umetnnica i ilustratorka, a brat Eled je u početku bio muzičar, a sada je grafički dizajner. Sabo Benke je istakao da je Emeše od majke ponele ljubav prema književosti i često joj je bila inspiracija u njenim delima, a od oca je nasledila nit prema slikarstvu.

Umetnik Černik pored omiljenih radova svoje ćerke Emeše
Sabo Benke je govorio o Emešinom odrastanju, nagradama za animirane filmove dok je još bila osnovnoškolka, kada se bavila grafičkim dizajnom, performansima i pokušajima da upiše umetničku akademiju. Za umetnicu kaže da je bila svojeglava i da joj je sloboda bila najvažnija u životu i da nije želela da se uklopi u svakidašnjicu. I posle upisivanja likovne akademije napušta je i u jednom trenutku gubi volju i za životom. Radovima Emeše Černak su se priključili i radovi Laure Sagmajster koja je zajedno sa njom studirala i koz svoje delo je prikazala njihov odnos. Ivana Popov deli sličnu energiju sa Emeše i priredila je Nebeski pačvork II za nju. Robert Sabo Benke je izložio fotografije iz zajedničkog druženja u Budimpešti devedesetih prošlog veka, Robert Reves je dokumentovao Emeše na festivalu u Temerinu, a Danijel Marković Majtenji je pravio zapise o njihovom druženju.

U razgovoru Kristina Mandić Sarka i Atila Černik
O knjizi„ært” Atile Černika je govorila istoričarka umetnosti i muzeolog Gradskog muzeja u Senti Kristina Mandić Sarka koja je rekla da je knjiga jedno sveumetničko porodično izdanje. Kritičarka je naglasila da umetnik ne voli previše teksta tako da se u knjizi samo na početku nalazi reč Kalmana Jodova. U knjizi je naglasak na slovima,a ne na tekstu. – Kad listate knjigu čini vam se da je album sa slikama, ali knjiga ima strukturu jer su u njoj celine koje su logične – rekla je Mandić Sarka.

Knjiga deluje kao da se šetamo kroz izložbu u kojoj se ogleda rad ćerke i oca gde je spoj grafike i fotografije. U njoj je data fotodokumentacija Emešenih radova, performanasa, njenih ilustracije. Slede radovi Atile Černika u kojima se vidi da je vizuelni utisak najvažniji i onaj koji posmatra knjigu uživa u njegovoj slobodi jer Atile Černika moto je VIZUELNO JE NAJVAŽNIJE.
Po rečima Kristine Mandić Sarka u knjizi postoje i trodimenzionalne slike gde je slovo centralni element . Postoje i kolaboracije oca i ćerke gde se čuva uspomena na nju. Atila je skovao reč ekvijem, umesto rekvijem jer je to veza sa porodicom. Knjigu treba posmatrati slobodno i videćemo pojavu slova E i u drugim imenima i rečima.

Autor je rekao da je bilo teško prirediti pet – šest decenija rada i staviti ih u ovo izdanje . Jer “Treba gledati i pustiti knjigu da govori!”.
DKP