Novi Kneževac- Kuda vode građanske aktivnosti Udruženje „Podlokanica“ III MILE KLEPIĆ „ PODLOKANJSKE I DRUGE SENKE“
Povodom stogodišnjice postojanja sela Podlokanj Mile Klepić, ljubitelj i poznavalac istorije, je napisao knjigu priča „Podlokanjske i druge senke“ u izdanju „Prometeja“ iz Novog Sada.
Knjiga je prvi put promovisana neposredno pred Dan sela 20. avgusta, a zatim sredinom septembra . Oba puta je sala Biblioteke „Branislav Nušić“ u Novom Kneževcu bila puna poštovalaca stvaralaštva Mileta Klepića kome je ovo treća knjiga priča.
Predgovor za ovu knjigu, kao i recenziju je napisao dr Milan Micić, generalni sekretar Matice srpske , istoričar i književnik i najveći poznavalac dobrovoljačkih pitanja i stradanja na ovim prostorima kojim je posvetio mngo naučnih radova.
Knjigu su promovisali dr Milan Micić i dr profesor sa Pranog fakulteta Jovica Trkulja.

„Podlokanjske i druge priče“ je podeljena u tri celine: “Političari“ sa pet priča, „Batinice“ koje imaju tri priče i „Amerikanci i Klepića mramor“ koja ima 15 priča.
Knjiga je nastala na osnovu sećanja priča deda Mila Klepića, a samim tim knjiga je i piščevom dedi posvećena.
Mile se celog života bavi istorijom , posebno istorijom svoje sredine , pripremajući se intenzivno i podrobno. Pri izučavanju podataka posećivao je istorijske arhive, muzeje i pronalazo druge izvore da bi svoje tvrdnje materijalo potkovao provlačeći ih kroz svoja viđenja, osećanja i sećanja. U tekstovima se nalaze stvarna imena i ljudi.

Dr Micić kaže – Ćutanje o istorijskom podvigu i žrtvovanji srpskog naroda , države i vojske u Velikom ratu , u periodu Titove komunističke Jugolavije , najteže je pogađalo dobrovoljce. Većina njih je u procesu kolonizacije između dva svetska rata bila preseljena u tzv. severne krajeve (Banat, Bačka , Baranja Srem i Slavonija) gde im njihova vlast , država dugo nisu obezbedile vlasništvo nad dodeljenom zemljom i krov nad glavom i gde su prošli teško i mučno iskustvo još jednog životnog početka , na ledine, na četiri koca, jer su kuće gradili često na majurima gde naselja pre njihovih nikada nije bilo. Između dva svetska rata na mestu naseljenja bili su neželjena pojava.
Za knjigu Mileta Klepića dr Micić kaže da je dobrovoljački jauk – On je duboko pohranjen u njemu , zatvoren, i dugo u Titovoj Jugoslaviji osuđen na tamnovanje , na večno progonstvo iz srpskog pamćenja , pa i iz sećanja potomaka. Knjiga je lično sećanje , utemeljeno na porodičnom iskustvu dobrovoljačkih porodica Pilipović, Batinica, Klepić naseljenih iz okoline Bosanskog Petrovca u Podlokanju, na ledini.

Micić ističe da Klepić oseća trošenje ljudske energije svojih bližnjih u sudaru sa životom – S vetrovima istorije , s ratovima, seobama i ideologijama, a najviše s ljudskom zlobom, nahranjenon novom ideologijom koja je gradila novog čoveka, a gradeći ga ponižavala i uništavala starog.
Micić naglašava da u srpskom narodu , a pogotovo u kolonističkim – dobtovoljački naseljima je postojao strah od pamćenja ili još zlokobniji stid od sećanja.
Za knigu dr Milan Micić je rekao da je njena najveća vrednost iskrena ispovest o borbi za opstanak i minimum ljudskog dostojanstva.
Profesor dr Jovica Trkulja smatra da su u knjizi prikazani istiniti događaji prelomljeni kroz prizmu pripovedanja Klepića . Oslikavanje tragične sudbine dobrovoljaca i njihovih potomaka je svojevrno svedočanstvo. Smatra da su žene zapostavljene, da su samo date iz senke mada su one po njegovom mišljenju održale život u Srbiji. Dr Trkulja kaže da je knjiga svojevrsno suočavanje sa sudbinom , svojom porodicom da izlije dobrovoljačke jade koje nosi u sebi.
Knjiga „Podlokanjske i druge senke“ je doprinos sećanju i doprinos svom zavičaju. Ona je slika vremena i kalvarije ljudi u vihoru istorije.
Tekst i fotografije redakcija
Projekat „Kuda vode građanske aktivnosti“ je sufinansiran iz budžeta opštine Novi Kneževac . Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.