Đala (Novi Kneževac) -100 godina Fudbalskog kluba „Graničar“
Miloš Zakić najbolji fudbaler. 500 momaka igralo fudbar za jedan vek. Priče zasnovane na kazivanju Stanka Sempetaračkog. Igrali i sa reprezentacijom JNA. Žika Tatika igrao aktivno fudbal do 48 godine. Cvejiću ovo 11 knjiga. Knjiga spomen svim onima koji su nosili dres „Graničara“.
U Lovačkom domu u Đali je juče, 30. jula u organizaciji Fudbalskog kluba „Graničar“ obeleženo 100 godina postojanja kluba.
U prisustvu najstarijih igrača kluba, predsednika opštine dr Radovana Uverića (poreklom iz Đale) člana Opštinskog veća zaduženog i za sport Nedeljka Krišanova, sportskih radnika iz cele opštine, poznatih lokalnih fudbalera i gostiju veterana iz Kotor – Varoši ( Republika Srpska) stogodišnjica Fudbalskog kluba je obeležena prikazom knjige pisane za ovaj jubilej „Vek đalinskog fudbala 1922 -2022“ autora Aleksandra Cvejića – Šnjode, sportskog novinara i dugogodišnjeg novinara TANJUG-a koji je napisao mnogo knjiga o Đali, a svake godine uređuje Fudbalski godišnjak Srbije. Ovo mu je 11 knjiga i taj broj kao i fudbalerima znači mnogo i najavljuje i nove knjige.

Uprava fudbalskog kluba je za najboljeg fudbalera u ovih 100 godina proglasila Miloša Zakića čija je fudbalska karijera trajala 33 godine od 1963. do 2000. godine. Bio je u tri kluba Vojvođanske lige igrač i trener još u pet klubova nižeg ranga. Te večeri su predsednik kluba Jožef Šajgo i trener Miloš Milanov -Badžura uručili zahvalnice pojedinim sportskim radnicima kao i prigodni poklon za one koji su bojili đalinski fudbal.

Zahvaljujući opštini Novi Kneževac štampana je knjiga „Vek đalinskog fudbala 1922-2022.“ u 400 primeraka kao spomen fudbalerima koji su u proteklih 100 godina nosili dres FK „Graničar“. Poznati sportski novinar „Večernjih novosi“ Slobodan Bajić je rekao za knjigu – Stogodišnjica fudbala u Đali, ovekovečena rukopisom Saše Cvejića, kao jedinstvena kolekcija podataka, ima nemerljiv značaj. Pre svega, zato što jeste živo kazivanje o ljudima i njihovim delima, kako se ne bi izgubili u izmaglici vremena, ali i ujedno poseban doprinos istoriografiji i besprekorna osnova za podstrek da se sa istraživanje nastavi.
Saša jeste fudbalski zanesenjak i posle višegodišnjeg iscrpnog rada na predlog Živojina Popova – Žike Tatike koji je igrao fudbal za FK „Graničar“ 30 godina do svoje 48 godine, bio kapiten, predsednik kluba i prvi školovani terener, napisao je „Vek đalinskog fudbala 1922-2022.“ da se ne zaboravi ono što je postojalo i postoji u selu Đali, koje se nalazi na kapiji Evropske unije, a ono je uvek bilo rasadnik svega najboljeg i nije se dalo ničemu od najstarijih vremena, pa ni fudbalu.

Đalinci su već 1922. počeli da se druže sa loptom i da svakodnevno treniraju. Među više od 500 mladića koji su igrali za vek postojanja kluba izdvojili su se Žarko Cvejić koji je igrao za neke selekcije Severnog Banata i Dragoljub Popov, znan kao Draga Lazakin na samom početku, a posle II svetskog rata Miloš Popov zvani Bata Misler i Živojin Dimitrov – Purec koji je trebalo da igra u Vojvodini. Prevagnula je ljubav prema društvu i selu i ostao je da igra sve vreme u „Graničaru“.
Sve je to Šnjoda slušao od Stanka Miloševog – Stanka Sempetaračkog koji je 50 godina vedrio i oblačio fudbalom i politikom sela 1989., i od svog strica u Americi osam godina ranije. Sva od tih sakupljenih sećanja, podsećanja i tumačenja nekih ljudi i slika nastade knjiga. A u njoj i oni koji nisu ljubitelji fudbala mogu da uživaju u istoriji mesta, i drugim saznanjima: kad se pojavila prva lopta 1918. i ko ju je doneo, ko je prvu loptu sašio, kako se pominjala fudbalska prošlost, menjanja devet lokacija fudbalskog terena, igranja sa prvim komšijama i odlazak na utakmice, velika gostovanja FK „Vojvodine“ i veterana „Vojvodine“ kao i reprezentacije JNA koju je tada vodio Miljan Miljanić, do zaslužnih pojedinaca iz istorije „Graničara“, registra fudbalera i glerje starih fotografija.
Nikad kraja razgovoru sa Aleksandrom, jer se stalno nešto dodaje , priseća, nadovezuje, a on napominje da je ovo početak građe za nekog drugog istraživača da nadgradi i dopuni ono što je on započeo. I najavljuje treću knjigu iz oblasti đalinskog sporta o đalinskim sokolovima.

Đalinci su bli naklonjeni sportu i pored fudbala imali su i odbojkaški klub koji se takmičio u II jugoslovenskoj ligi. Danas je problem kao i u svim manjim sredinama nedostatak omladine te susedni klubovi pozajmljuju igrače jedni drugima, a i ne trenira se kao nekada. Retko danas može da se vidi da neko igra fudbal a da nije utakmica.
Šnjoda spominje još jedno ime koje ne sme da prekrije zaborav Jovana Matića, Đalinca, uspešnog trgovca u Novom Sadu koji je bio mecena novosadskom klubu i u upravi kluba i dovodio je đalinske fudbalera na probu u „Vojvodinu“. Nažalost, za vreme rata stradao je u Dahau, relativno mlad.

– Možda paorska svest i skromnost nije odvela Đalince da igraju po većim klubovima, ali je zanimljivo da je ta prva generacija trenirala vrlo ozbiljno svakodnevno. I na kraju da spomenem Živojina Popova –Žiku Tatiku, on nije bio mega zvezda , ali niko neće oboriti njegov rekord da bude u fudbalu aktivno igrajući 30 godina za isti tim – završio je razgovor Aleksandar Saša Cvejić, znan u Đali pa i šire kao Šnjoda.
DKP