Kanjiža –Dreš kvartet svirao za pamćenje
I posle 40 godina sviranja kompozicije izvodi žestinom,dušom i posvećenošću. Mihalj Dreš živi svoju muziku koja ne može da se svrsta ni u jednu kategoriju, sem što iziskuje posebnu poziciju u istoriji mađarske muzike i evropskog džeza.
U organizaciji Regionalnog kreativnog centra iz Kanjiže nedavno je u Domu umetnosti održan koncert „Dreš kvarteta“ iz Budimpešte za pamćenje.
U obnovljenom sastavu mlađim muzičarima u ritam sekciji i uz stalnog partnera na cimbalu Dreš kvartet nastavlja da pleni muzikom i da oduševljava, a nju ne možeš svrstati ni u jedan žanr sem u totalnu ljubav i život i inspiraciju vođe statava Mihalja Dreša.
Dreš kvartet čine Mihalj Dreš – saksafon, basklarinet, frule i fuhun, fascinantni Mikloš Lukač – cimbalo (cimbalon), Marcel Đani – kontrabas i Laslo Čizi – bubnjevi.

Publika je bila oduševljena i na neki način zatečena sviranjem jer je od prvih tonova krenula međusobna razmena energije između izvođača i publikete, muzika je izvirala iz svakog pokreta muzičara, a slušanje prisutnih joj je dodavala posebnu čaroliju. Poznavaoci Drešive muzike kažu da mu je ovo bio jedan od najboljih koncerata koje je izveo ne samo na prostoru Vojvodine , nego uopšte, a bavi se ovakvom muzikom već više od 40 godina.
Bilo je prosutno mnogo viđenih i poznatih muzičara i umetnika na koncertu.

U razgovoru sa Mirosalvom Jovančićem evropski poznatim violinistom iz Subotice koji je došao u Kanjižu na koncert saznajemo – Veliki sam ljubtelj Dreš Mišikine muzike i imao sam dosta prilike da ga čujem i ne propuštam mogućnost da ga poslušam jer uvek iznova doživljavam magiju koju Dreš Mišika zna da uradi i danas se iznenađujem njegovom razumevanju, shvatanju i oblikovanju muzike, njegovoj neverovatnoj energiji i izuzetno mudrom i eksluzivom prisutu muzici. Jednostavno sam ostao bez reči. Ne pamtim da je u poslednje vreme bio tako dobar kao večeras, uzbuđen sam i srećan što sam večeras odlučio da dođem na koncert.
Na pitanje pod koju vrstu muzike bi podveo muziku Mihalja Dreša Jovančić je rekao – Postoje određeni muzički fenomeni koji se ne mogu okarakterisati i smestiti u neku vrstu grupacije, stila ili pravca. Najbliže što bi moglo da odredi njegov pravac u mizici je , ali to je samo jedna impresija, njegova ukorenjenost u narodni melos. Uvek se oseti poreklo njegovih kompozicija koje su najčešće iz miljea narodne muzike, a sve ostalo što on čini jeste zapravo savremeno razumevanje tradicija. To je grubo rečeno i dosta subjektivno, moje viđenje. Definitivno da je čovek mađioničar, spada u grupu magijskih izvođača jer je muzički uzbudljivo izvodio sve kompozicije da sam zaista uživao i bukvalno sam oduševljen. Nema mesta gde Dreša možete smestiti precizno i tačno jer zahteva posebnu poziciju u istoriji mađarske muzike i u istoriji evropskog džeza. To je specifična vrsta džeza, muzika radosti, uzbuđenja sa primesama džeza, Muzika Mihalja Dreša je mnogo više od kalupa, šablona da bi se svrstavala. Njegove barijere se otvaraju na čudesan način, išekivan i iznenađujući. On živi to što svira. To nije puko bavljenje muzikom, to se čuje od prvog do poslednjeg tona na njegovom koncertu.

Zoltan Bičkei, organizaor ovog koncerta je rekao da je prošlo preko 40 godina od kada je prvi put slušao Dreša u Novom Sadu, i da i danas postoji ista žestina, ista posvećenost muzici. Dreš sagoreva na svojim koncertima i stvara čistu muziku od svoje sudbine.
Muzika Mihalja Drešaje je ličana i posebna jer je živi dok je izvodi.