Novi Kneževac – Promocija prvog romana Milivoja Popova
Nagrađeni roman “Bezbojni plamen” Milivoja Popova zasijao u duginim bojama pred zadovoljnom publikom. Iako mlad, Milivoj Popov sagledava život s alternativne strane i daje u njemu poetiku mladosti. Pažljivi čitalac otkriva da iza beznađa postoji nešto više, lepše , značajiije. Možda bliskost…
U Kulturnoj zoni u Novom Kneževcu je u subotu, 17. marta održana prva promocija romana “Bezbojni plamen” Milivoja Popova.
U punoj sali Kulturne zone predstavljena je nagrađena knjiga – roman “Bezbojni plamen” u izdanj Banatskog kulturnog centra, a nagradu je dodelio izdavač zajedno sa gradom Kikindom za prvi roman osobama do 30 godina.

Milivoj Popov je rođen u porodici umetnika, ljubitelja egzaktne muzike, slikarstva, umetničke fotografije, odrastajući skoro idilično, ali s naznakama osobe pred kojoj se smeši drugačija budućnost. Bio je prvak Srbije svirajući klasičnu trubu, ljubtelj klasične muzike i isto takve knjiženosti, iz idiličnog i rustičnog Sanada krenuo je u svetsku metropolu i završio srednji školu – klasičnu gimnaziju “Nikola Tesla” u Budimpešti i kako neko reče na promociji vratio se svojim korenima jer njegova porodica po majci je došla u Srbiju kao optanti tridesetih godina prošlog veka iz Mađarske. Živeći sam u velikoj metropoli susreo se sa svim što ona nosi i što je čini po nekad opasnom po život i to nesvesno prenosi u svoj roman koji je nastao kada je mladi pisac imao 20 godina.
Danas je Milivoj Popov student treće godine Filozofskog fakulteta, smer književnost i engleski jezik koji iza sebe ima mnogo pročitanih knjiga, napisanih priča i pesama. Da je sklon poeziji se vidi u delu romana kada kroz deo koji se zove “Balada o letećem pacovu” govori o trećoj junakinji romana – Percetu i njenoj hudoj sudbini i kroz ironiju i sarkazam daje poetiku mladih i smisao/besmisao njihovog života.
Poigravajući se sa samim čitaocem pisac ga provocira da sam završi roman kako želi jer do samog kraja se ne razlučuje ko je glavni junak, šta je ustvari istina u romanu, a šta fikcija.

Roman je pisan za današnjeg brzog i nervoznog čitaoca, koji nema strpljenja da čita duga poglavlja. U kratkim zapisima Popov odlično daje karakteristike pet likova romana koji su ujedno i glavni i sporedni, oblikuje njihove živote i plete priču sa , recimo, tragičnim završetkom za sve njih. Za neke smrću, na nekog doživotnim zatvorom. Ili je sve to samo piščeva fikcija u samom romanu. Čitalac će sam prosuditi.
Moderator večeri je bila novinarka i poznavalac književnosti Danica Knežević Popov koja je vodila publiku kroz pripo vedanje Popova i navodila da se uspostavi dijalog u sali, na zadovoljstvo i pisca i posetilaca.
Pred čitaocima je dobar triler, poput NOAR-a mada kako kaže pisac Popov Skandinavci nisu mnogo uticali na njegovo pisanje. On je nadrastao klasičan triler jer se nije ni zahvaljivao, niti objašnjavao da li su ličnosti izmišljene ili su stvarne, kao i sam opisani događaj.

Lepoti romana je doprineo britak izraz mladog pisca koji je često upotrebljavao imperfekat koji razvodnjava radnju romana, a u slučaju “Bezbojne svetlosti” ju je ubrzao i postao vrlo atraktivan i bez psovki koje su danas, izgleda, na ceni jer se njima izražavaju stanja i zbivanja i za to dobijaju pohvale i nagrade. Milivoj Popov je bez ružnih poštapalica dočarao svo beznađe jednog društva od najranije mladosti, borbe sa siromaštvom, drogom, kockom, “blejom” i životom koji prolazi bez ičega i ikakvog smisla. Njegovi junaci su obojeni, crveni- Sima Siromašević, plavi – Perce, žuti – Marko Marković – Monstrum, zeleni- Kralj Škorpiona i sivi Stevo “Crevo” Paštrnak- a to je duga. Iako duga kratko traje budi nadu u život i u jednom trenutku samo nestane. Ona ruši različite barijere postavljene čoveku, a Milivoj Popov stoji u darovitoj mladosti obdarenoj mudrošću koja nosi iskustvo za sobom i ne dozvoljava da postane bezbojan.
DKP
(slučajnost s pezimenom autora i moderatora , kao i pisca ovih redova je indikativna , kao i sam roman)