Čoka – Promocija romana „Bezbojni Plamen“ Milivoja Popova
U organizaciji Gradske biblioteke pri Kulturno obrazovnom centru Čoka, u petak , 24. novembra, u njenim prostorijama, je održano književno veče njihovog zavičajca iz Sanada, Milivoja Popova „Bezbojni plamen“ za koji je mladi pisac dobio nagradu BKC i grada Kikinde za najbolji prvi roman za 2021. godinu.
Bibliotekarka Dijana Jolić je govorila o mladom Milovoju Popovu i njegovom radu i iznela opšte viđenje romana, pročitavši deo recenzije Nenada Stanojevića , književnog kritičara iz Novog Sada koji radi u Matici srpskoj koji je za roman između ostalog rekao: „ Pripovedač koji se autopoetički javlja ne želi čitaocu da dozvoli da se potpuno utopi u svet romana. Nedostatak glavnog junaka romana kao da sugeriše nepostojanje ličnosti u svetu koji je čoveka sveo na igračku nekog sveznajućeg pripovedača, različitog od onog nekadašnjeg sveznajućeg pripovedača iz istorije književnosti…“.

Moderatorka književne večeri, književna stručnjakinja i novinarka Danica Knežević Popov je na promociji romana u Čoki rekla da sam bezbojni plamen ne daje dovoljno toplote da bi telo opstalo. Tako i ovaj roman „Bezbojni plamen“ oduzima toplotu četvorici junaka poigravajući se njihovom sudbinom. Na pitanje šta je u piscu izazvalo kritički odnos prema današnjem društvu jer je roman napisan kada je Milivoj imao 20 godina, da li je to ogorčenost na međuljudske odnose, cinizam pripadnika tzv. viših klasa i otkud mu to, objasnila je da je Popov učinio izlet u igralačko stvaralaštvo u pisanju pesme da se stiče utisak kao da daje sebi oduška i oslobođa se pritiska stvarnosti u romanu.
U romanu je prisutna je borba između nasilnika i slabića gde je pisac na strani slabijih.U svom čudu sa vozačem obolelim od alchajmera provejava u velikom poetskom stilu nedoslednost u svakom segmentu društva iskazujući, iako previše mlad, kuda sve to vodi.Jer putnici su u dvostrukoj opasnosti od nasilnika koji ih sve uništava ili će ih vozač odvesti u nepovrat.

Tokom čitanja romana pisac prepušta svakom od nas da se opredeli da li on to piše što se zaista dogodilo kao posmatrač, ili je to njegova fikcija.Možda je u tome i vrednost, kao i novina ovog romana koje se uklopio u savremene tokove srpske romaneskne književnosti među starijim i iskusnijim piscima neosetno im duvajući sa 20 godina za vratom jer je roman nastao kada je Milivoj imao 20 godina, a sada je četvrta godina Filozofsog fakulteta , na smeru književnost i engleski jezik.

Roman „Bezbojni plamen“ je urbani psihološki triler koji je pisan za današnjeg brzog i nervoznog čitaoca koji nema vremena da čita duga poglavlja. U kratkim zapisima odlično daje karakteristike pet likova romana koji su ujedno i glavni i sporedni. U lirskom delu romana „Baladi o letećem pacovu“ dok se poigrava stihovima Raičkovića, Internacionalom, Zmajevim stihovima i drugim neprikosnovenim autoritetima predstavljaja sadašnjost u kojoj ne vidi smisao mada se trudi. Ukazuje na probleme sa kojima se mladi suočavaju, od narkomanije, krađe,neimanja autoriteta i puta u ništavilo. Kaže u jednom trenutku „Uzaludno je živeti sa ciljem i bez njega“. I rečima „Rima poezije je najveća stega“ završava baladu.

Možda je roman Milivoja Popova „Bezbojni plamen“ ne samo urbani triler nego i satira koja se podsmeva kako ličnostima romana, tako i nama, čitaocima jer nas dovodi u situaciju da se neprestano pitamo da li se to događa ili je plod mašte MM , ili samog pisca, ili nas samih. Ni nalik na klasični NOAR, gde se bar u epilogu pisac obraća čitaocu i objašnjava pobude, razloge, šta se ustvari dogodilo.
Nakon izvoda iz romana koje je Milivoj pročitao prisutnoj publnici koja je vrlo dobro prihvatila roman jer su mnogi imali priliku da ga pročitaju, pisac je odgovarao na pitanja, prisutnih, a njegova učiteljica Zorica Bugarčić i nastavnica srpskog Anica Vladisavljev su govorile po nešto o Miki koji je od malena pokazivao naklonost za čitanjem i pisanjem , dobrim sažimanjem i sposobnošću da uočava detalje.
Svi smo se iznenadili da mu je završen drugi roman, koji je futuristički, možda triler i da je već naslovljen, a da treći polako piše i nije želeo ništa da otkrije o njemu.

Književno veče se završilo na neuobičajen nači. Prisutni su zamoljeni da anonimno ubace u kutiju svoja razmišljanja o romanu, asocijacije, trenutni stav, a pisac i moderatorka su odgovarali svako iz svog domena na stavove prisutne publike. Ali, stekao se dobar utisak, publika je sa zadovoljstvom prihvatila roman Popova, i oduševljena je što je kroz priču njegovih likova razotkrila stavove i ponašanje mladih.
Nagrađeni roman “Bezbojni plamen” Milivoja Popova zasijao u duginim bojama pred zadovoljnom publikom. Iako mlad, Milivoj Popov sagledava život s alternativne strane i daje u njemu poetiku mladosti. Pažljivi čitalac otkriva da iza beznađa postoji nešto više, lepše , značajnije. Možda toliko potrebna bliskost…
DKP
fotografije Gradska bibliotekaa Čoka