08.02.2025
Novi Kneževac

Novi Kneževac – ZAVIČAJ U SRCU I DELU – ZORAN ILIĆ

Juna se navršilo 60 godin života i 45 godina radnog staža doskorašnjeg nastavnika trube i harmonike   u Osnovnoj muzičkoj školi u Novom Kneževcu Zorana Ilića.

Zoran je rodom iz Đale, a sada Novosađanin, poslednjih 30 godina je radio u Osnovnoj muzičkoj školi u Novom Kneževcu. Malo li je? I otišao u penziju na početku školske godine.

Da krenemo od kraja, na poslednjem takmičenju na kojem je učestvovao na Festivalu  „Isidor Bajić“ u Novom Sadu nastavnik je na Takmičenju limenih duvača imao dva učenika u dve kategorije i osvojio dve prve nagrade. Aleksandar Stanković iz Srpskog Krstura  sa osvojenih  93 poena dobio I nagradu i Žad Vid Krdžavac iz Novog Sada sa 97 poena je bio pobednik kategorije.

Dok je još radio u Muzičkoj školi

Nastavnik je u poslednjih 30 godina u proseku učestvovao sa svojim učenicima na četiri takmičenja godišnje i sa njima je osvajao prve nagrade. Prvi učenik u Novom Kneževcu mu je bio Nenad Knežević koji je osvojio svoju prvu nagradu u nizu mnogobrojnih prvih nagrada, a danas je profesor u novokneževačkoj muzičkoj školi. -Kad  su se pojavljivali trubači iz Novog Kneževca žiri je  očekivao dobar nastup, a to se postizalo ne samo vežbom nego i međusobnim druženjem, uvažavanjem i bliskošću  kako dece i nastavika, korepetitora Arpada Serde, tako i razumevanjem lokalne sredine i uz veliku podršku direktorice škole Aleksandre Neckov – podseća se od nedavno penzioner Zoran Ilić.

Šta reći o krijeri koja je trajala 45 godina?

-Karijeru sam počeo u Vojnom orkestru Prištine 1981. Posle sviranja u ovom orkestru prešao sam u Sinfonijski orkestar RTS Prištine, pevao u horu „Kolegijum kantorum“ isto u Prištini,  radio u Muzičkoj školi „Stevam Mokranjac“. 1989. godine prelaskom u Beograd svirao sam u Vazduhoplovnom vojnom orkestru u Zemunu, Pozorištu na Terazijama i Nacionalnom ansamblu „Kolo“. Na poziv nekadašnjeg direktora Muzičke škole Milana Mirkova – Miše Fanđa 1994. doseljavam se sa porodicom u Novi Kneževac i formiramo odsek trube – seća se Zoran.

Povratkom u Novi Kneževac upoznaje kneževačke muzičare i svira u razim sastavima , kako zabavne, tako narodne muzike. Učestvuje u svim lokalnim muzičkim projektima. –Dolaskom iz Beograda mislio sam da ću u Novom Kneževcu zateći muzičku pustinju, tu sam se grdno prevario. Upoznajem divne kolege: Velu, Žareta, kuma Sinišu i sa njima imam bezbroj svirki i nastupa.

Možda što se nastavnik Zoran bavi životnom muzikom deca su rado svirala trubu jer ih je nastavnik  ponekad odveo dalje od klasične muzike i u javnim nastupima su se čuli odlomci iz zabavne i narodne muzike te su deca rado kod  kuće uvežbavali i svirali najbližima i posle završetka muzičke škole nastave da sviraju ovaj instrument. – Za ovih 30 godina rada u nastavi osvojio sam preko 200  nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima i bez obzira što sam u penziji ne predajem se , ne ističem belu zastavu – smeje se Zoran.

Druženje za vreme Muzičkog maratona 2023.

Zoran se šetao, leta provodio u rodnoj Đali, a zime i proleća u Novom Sadu jer su se deca školovala i bilo je lakše da svi budu zajedno na jednom mestu. Tada tri generacije su bile zajedno jer je mama/baba Emilija usmeravala i raspoređivala svima obaveze.  – Do skoro nas je bilo četiri generacije,  jer imam dva unuka, a baba/prambaba  Ema do svoje smrti pre nekoliko meseci je pravila reda – nasmešio se Zoran.

Da nosi zavičaj u srcu i delu je pokazao i praktičnim primerom. Zoran je jedan od organizatora skupa Đalinaca koji žive daleko od mesta i okupljaju se već 10 godina početkom maja na sredokraći,  u Novom Sadu. Svake godine , pa i ove se okupilo preko 100 Đalinaca, a počasni gosti su ove goine bili braća Krestići: akademik Vasilije Krestić i Svetozar Bata tehnolog u penziji u Zrenjanina.

-Pred kraj karijere sam savladao korišćenja računara u muzici.  Njegovom pojavom pored primene u nastavi radim i aranžmane za male sastave i solističke instrumente. Upozano sam  mnogo kolega iz Srbije i sveta od Amerike do Australije. Bavim se aktivno folklorom, planinarim,  istražujem etno korene naše muzike i to postavljam na svojim internet stranicama “Notni zapisi Balkana“ i na internet učionici „Zokina učionica“ na fejsbuku.

S kim bi , neko s Đalincem na vrelu Bosne, Zoka i Tatika

I naravno, svugde koristi priliku da ističe da je Đalinac, da selo promoviše, a bogami i mnogo njegovih đaka je bilo iz Đale i Srpskog Krstura . Sad ima mnogo slobodnog vremena jer nema obaveza u Đali, Novom Knećevcu, manje u Novom Sadu i koristi vreme da što više putuje, mada je to radio i ranije poprilično.  Putuje mnogo i svugde. Igra u KUD „Nero“ iz Novog Sada u veteranskoj sekciji i član je Planinarskog društva „Fruška gora“ iz Novog Sada. Ne može da stigne svugde. Red od muzike, red od interesovanja i želje da uvek nešto novo doživi ili otkrije. Ali uvek je ova reč glavna – muzika.  Muzika je  uvek muzika ili kad začuje zvuk trube ili harmonike priključi se i počinje žurka. To je radio i u Muzičkoj školi okupljao nastavnike i svirali su kalasične i neklasične kompozicije i javno i za svoju dušu.

O Zoranu bi se mogao ispisati roman, mnogo ideja i mogućnosti, samo je malo vremena da bi postigao sve što želi. A želi i da svira , podučava, igra,  putuje, raduje se porodici i životu.

Deo poklonjene biblioteke baka Eme Banatskom Aranđelovu

A njegovoj humanosti nema kraja. Nakon smrti mama Eme krajem leta je njenu veliku biblioteku koja je bila u Đali i imala preko 700 knjiga od enciklopedija, kompleta klasika, klasične književnosti  do druge beletristike  sve je poklonio Udruenju „Sećanje na nekog“ iz Banatskog Aranđelova da im poveća  i oplemeni čitalački prostor, a  Angelina i Bratislav su se potrudili da ima nađu i mesta i police da mogu da dođu do ljubitelja čitanja jer se u ovim hladnim danima sve više ljudi  to radi.

I eto, to je Zoran – Zoka Ilić, vesli smeško, koji već ponedeljkom i četvrtkom nedostaje po ulicama mesta da se veselo nasmeje, pozdravi i razmeni po koju reč uz smeh, pošalicu i na brzinu ispričanu šalu.  

DKP

Fotografije  lična arhiva Zorana Ilića i Poriskog News-a

Projekat “Zavičaj u srcu i delu”je sufinansiran iz budžeta opštine Novi Kneževac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva