Novi Kneževac – Bora i Šorom sredom dvared
Novinar i publicista, čuvar narodne tradicije i običaja, Bora Otić je u petak, 5. aprila u Narodnoj biblioteci „Branislav Nušić“ u Novom Kneževcu pred znatiželjnim meštanima predstavio svoju drugu knjigu „Šorom sredom, dvared“ koju je izdao „Prometej“ iz Novog Sada u tiražu, za sada, od 3.000 primeraka i u recenziji Pere Zupca. A kako kaže sam autor dizajn i prelom je uradila Nina Todorović i priredila da ova knjiga može da se ležećki čita i sanja, dok je prva knjiga samo za čitanje za stolom jer je teška više od jednog kilograma.

Koja je razlika između dve knjige? Prva je nastavak emisije „Petkazanje“, a druga kako kaže Otić „Liči na mene. Isti smo. “
A ko je Bora Otić? – Ja sam kakva je i knjiga, bajkovit, emotivan, volim da čuvam ono što je staro, volim da negujem tradiciju, volim stare običaje, da zavirim u mistiku, legendu, priču da istražim da li je baš tako bilo.
Junaci iz prve knjige su ponikli iz emisije „Petkazanje“ te je bilo komentara da bi Otić bio bolji pisac kad bi napisao priče koje čitaoci ne znaju. Bora se kako kaže latio posla i napisao 42 priče na 240 stranica koje predstavljaju neke događaje od „Ćuprije ko kutija“, preko „Pištinog Lakija“ , do „Čuruškog crnca Nikole“.
Pohvalio se da je druga knjiga crno – bela na vrlo kvalitetnoj hartiji koja miriše na patinu i na novinsku hartiju.

Na pitanje koja je priča najdraža, Bora se smeje i kaže to je kao da pitate koje dete najviše voli! Kaže da ima nekoliko favorita , po malo lascivne, to su priče o našim naravima, širokim grudima, o vremenu koje su naši preci imali „Njima je dan trajao kao nama, recimo, nedelju dana, mislim da su komotno živeli“- kaže Bora.
Publika reaguje na Borine priče veoma emotivno, bude tu i smeha i suza, čak i zgledanja tipa – ju nije valda to napisao. – Odrasli smo ljudi, svašta se dešavalo u priči naših predaka. Živeli su oni burnije i interesantnije nego mi danas okruženi elektronskim i električnim pomagalima. Imali su više vremena da se druže, da se gledaju u oči i da razgovaraju“ – priča Bora. Prisetio se svog rođaka mesara Čile i njegove priče za koju su čuli i novosadski univerzitetski profesori i ispričao poruku na štanicli od šećera „Čile će u sredu , a vi kako hoćete“, a značilo je da će biti disnator, pa ako hoće da dođu na selo da mu prisustvuju.
Pitali Boru što knjigu ne prevede na engleski već više od tri generacije naših ljudi živi u rasejanju. Bora kaže – Ko će da prevede „Pišemo piliće“, ni za tristo godina neće uspeti, a mene se tada neće ni ticati, a ovakvih izraza uma mnogo.
U knjizi ima i dve legende vezane za Vojvodinu, Banat, priča o Đurđevkinji iz Vojke kako je umela da namesti da joj deca dobro žive , prežive ratove, ili o Zmaju sa mošorinskog brega koji je krao princeze, kume, udavače, svašta je radio. Priče su više izmaštane , nego šro su postojale.
Najavljena je i treća knjiga „Šorom sredom trired“, da bude triologija,a četvrti put u tom duhu me može. Ali i tu Bora „doaka“ može još jedared.

Promociju su raznežili svojom svirkom podmlađene „Lale“ sa kojima nastupaju i tri devojčice Đurđina, Jovana i Kristina i daju prefinjenu, tananu nit tamburaškim pesmama koje su se uklopile u izraze koje je Otić koristio pri govoru, od unterhaltovati, preko žgadije do zagula, i plezira jer kako je Pera Zubac rekao Bora Otić ispisuje dobrotu o ljudima.A sve to ide iz dobru pesmu.
Do Šorom sredom trired… DKP