07.02.2025
Novi Kneževac

Novi Kneževac – Obeleženo Prisajedinjene Vojvodine Srbiji istorijskom tribinom

Kulturno – istorijsko društvo Srba severnog Banata „Đorđe Servijski“ iz Novog Kneževca i Narodna biblioteka „Branislav Nušić“ su u petak 25. novembra obeležili godišnjicu Prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbije 1918. godine istorijskom tribinom „Prisajidinjenje Severnog Banata Kraljevini Srbiji 1918. godine.

O prisajedinjenju Severnog Banata je govorio Srđan Sivčev, istoričar i arhivista Istorijskog arhiva Kikinde koji je o Prisajedinjenu 1918. godine u svetlu Velike Kikinde  – perspektive i izazovi  prestavio zainteresovanoj publici koja  je bila ne samo iz mesta nego i iz šire okoline: Sente, Kanjiže, Mola, Ade…

Srđan Sivčev pored pisama i dokumenata iz 1918. vezanih za novokneževačku sredinu

Radovan Nježić, predsednik Kulturno- istorijskog društva je rekao da se prisajedinjenje prvi put u ovoj sredini obeležava od 1945. godine podsećajući odlomkom iz knjige Dejana Mikavice  „Mihailo Polit Desančić“ kako je srpski narod dočekivao Drugi gvozdeni puk Mihalo Obrenović kad je 9. novembra 1918. ušao u Vojvodinu, kako se dodstojanstveno ponašao, bez osvete, pljačke i ubistava.

 Srđan Sivčev smatra da je značaj prisajedinjenja Vojvodine vezan za Banat krucijalan, jer su ostvarili dugo željenu slobodu i ujedinjenje sa maticom Srbijom koja  je 25. novembra 1918. i ostvarena. Ta težnja je toliko velika i značajna kao i Velika seoba Srba 1790.godine. – Najkrucijalnije je u samom prisajedinjenju što su Srbi pokazali demokatičnost , i pre nego što je ušla srpska vojska na  teritoriju Vojvodine p sureuzeli svar u svoje ruke i organizovali civilnu vlast, a prilikom osnivanja  srpske garde i vojske su se uključili njih.

Sivčev se priključio u obeležavanje 100 godina Prisajedinjena Vojvodine 1918.  Kraljevini Srbiji pisanjem monografije „Prisajedinjenje 1918. godine  u svetlu Velike Kikinde – perspektive i izazvi“ koju su  izdali Klub istoričara Kikinde i Kulturni centar Kikinde.

Ono što Sivčev nije rekao je da su Novi Kneževac  i šira okolina najverovatnije oslobođeni 21. ili 22. novembra 1918. godine po istorijskim izvorima. A rekao je mnogo što se nije znalo ili se zaboravilo da je na Skupštini učestvovylo 757 delegata koji su akalamativno odlučili za prisajedinjenje sa Srbijom i prestanak saradnje sa Ugarskom.

Na Prisajedinjenju je iz svakog mesta na 1000 srpskih stanovnika bio po jedan delegat. Kikinda je imala 16 delegata. Srez Turska Kanjiža je imao dva . Jozepovo isto dva.  Iz Srpskog Krstura tri delegata, iz Đale tri, a iz Banatskog Aranđelova, Oroslamošayyab dva. Narod se odlučio da se pripoji Srbiji zbog crkve, jezika i naroda.Tokom oslobođenja nije bilo organiovanog državnog terora, nikakve pljačke, ni osveoljublja i revanšizma zbog represije koju su Srbi trpeli u Vojvodini tokom 1914 – 1918.

Ženki hor „Lira“ iz Novog Kneževca je uveličao svečanost svojim pevanjem, državne himne na početku tribine  i izvođenjem Mokranjčevih rukoveti na završetku.

Ženski hor „Lira“

Nakon tribine razvila se zanimljiva diskusija i podsećanje na mentalitet i vladanje Srba sa ovih prostora uz preporuku da se obavezno pročita „Knjiga o Milutinu“ Danka Popovića i „Podlokanjske i druge  senke“ Mileta Klepića da bi se dobio širi uvid o situaciji i stanju u Banatu i Srbiji uopšte i kuda isključivosti i ne samo one vode.    

DKP